Idealno dijete za bavljenje atletikom

Ne smije postojati klub koji pogleda u dijete i procijeni je li ono za njih. Ne smije postojati trener koji umišlja da može na temelju jednog ili pet treninga procijeniti je li neki sport za neko dijete.

Krećući se među ljudima dok obavljam one svakodnevne poslove poput odlaska u trgovinu i čekanja u redu ili sjedenja na klupi u parku, imam priliku čuti isječke raznih razgovora. Upravo su me oni potaknuli napisati ovaj tekst.

Pa da vidimo, za koga uopće jest atletika? Kakva su fizička i psihološka obilježja jednog djeteta koji se želi baviti atletikom? Uvjerenja sam da ovaj tekst može pristajati uza svaki sport, samo je pitanje "politike" u klubu i karaktera tamošnjeg trenera.

Za primjer, najnovije što sam čula, bio je razgovor dviju žena. Znaš, - govori prva – ona ti je i jenog i drugog dala tam. Stariji još i nekak, ali mlajši... Jooooj, pak znaš kak zgledi. Mali je i debeli i nič nemre. Deca buju mu se smejala, pa de joj je pamet?! Prijevod: majka o kojoj govore je obojicu sinova upisala u neki klub. Mlađi je nizak i debeo, što odmah znači da ništa ne može i da će mu se tamošnja djeca smijati.

Prvo, djeca s viškom kila ili ona presitna za svoju dob, nisu predodređena da provedu život kao bespomoćne osobe kojima sudbina ili genetika nisu bili naklonjeni još prije njihova rođenja. Oni nisu nesposobne jedinke osuđene na fotelju i fast food ili za provođenje vremena za računalom. Uz pravilnu prehranu i kretanje, čak i kile dolaze na svoje, kao i povećanje mišićne mase. Oni su ipak djeca, a djeca obožavaju igre, kretanje, trčanje. Zašto im to uskratiti? Koliko puta ste se zapitali navečer, otkuda im toliko snage i gdje se gase?

Mnogo puta roditelji su mi se znali obratiti s pitanjem poput: "Moje dijete bi se upisalo k vama jer ga/ ju nagovaraju prijatelji, ali ne znam. Čak sam mu i pokušao/la objasniti da to nije za nju/njega, ali uporan/na je. Bi li smetalo da dođemo pogledati?" (I sad dalje razne varijacije na temu: debelo je, motorički nespretno, ima poteškoća u učenju, slabo je, sporo je,...). Apsolutno pitanja na mjestu jednog roditelja koji brine za svoje dijete. Odgovaram njima, a odgovaram unaprijed i vama koji čitate: Ne smije postojati klub koji pogleda u dijete i procijeni je li ono za njih. Ne smije postojati trener koji umišlja da može na temelju jednog ili pet treninga procijeniti je li neki sport za neko dijete. Podsjetite se samo priče o popularnom Modriću i njegovim počecima, kada mu je trener kao djetetu rekao da nogomet nikako nije za njega. Najbolji nogometaš svijeta 2018. godine mogao je imati malo manje prkosa, a roditelji mu malo manje samopouzdanja -  njegov život, a možda i plasman hrvatske nogometne reprezentacije, otišli bi u sasvim drugome smjeru.

Svaki klub trebao bi imati zadovoljstvo svojih članova ispred interesa vlastitih rezultata. Najlakše je strogoćom i teškim tempom pričekati malo vremena da oni "lošiji" sami odustanu te se posvetiti malom broju pojedinaca koji će nizati uspjehe i o kojima će se pisati. Lakše trenerima, a marketing je pun pogodak. Ne razmišljajući previše dok čitamo takve vijesti, ispada da svako dijete koje trenira u tom klubu, automatski nešto i osvaja. A to ne bi trebalo biti logično, kao i što ni uz najboljeg profesora nekog predmeta svi učenici nemaju čiste petice. Dakle, gdje su i zašto su nestali ostali?

U Atletskom klubu Oroslavje posebno pazimo na ponašanje pojedinaca i odnos jednih prema drugima. Učimo ih da su jedan klub, ali da isto tako razlike trebaju poštivati i među onima koji nisu članovi našeg kluba. Naravno da se desi tu i tamo da se neko novo dijete nasmije na lošu izvedbu onog drugog, ali u tom slučaju uvijek nasamo objasnimo onom prvome da to nije lijepo i zašto to nije lijepo. Nikada se nećemo čuditi nekom djetetu kada pogriješi ili ako ne shvati zadatak. Ili ako ne može motorički ponoviti neku vježbu. Nikada ga nećemo kriviti za neuspjeh ili mu reći da nas je razočaralo. Objasnit ćemo mu ponovno i ponovno zadatak, ili ga raščlaniti na više manjih i/ili jednostavnijih pokreta, sve dok ih ne savlada. I u takvom ozračju djeca uče kako se treba ponašati prema drugima. Baš kao što, kopirajući vas roditelje, grade svoje ponašanje kroz razne životne situacije. Da smo mi treneri koji viču na svoje sportaše i omalovažavaju ih, ili se primaju za glavu na svaku njihovu pogrešku – ne možemo ni očekivati da druga djeca ne poprime isto takvo ponašanje i da onda ovi drugi pojedinci ne budu u grču te uskoro ne odustanu od ovog ili od svih sportova.

Atletika je kraljica sportova i to u mnogim pogledima. Upravo mnoga djeca s viškom kilograma dolaze do izražaja u bacačkim disciplinama, a oni drugi u trkačkim i skakačkim. No ni tu nema pravila te pojedinci zaista znaju iznenaditi. Svatko se kod nas može pronaći u najmanje jednoj od disciplina koju treniramo. A treniramo sve za koje imamo uvjete: trčanje (sprint i dulje), skokove udalj i uvis, prepone, kuglu, disk, koplje, vorteks.

Genijalnost je 1 % nadahnuća i 99 % znoja

Ovo su poznate riječi Thomasa A. Edisona. Osobno, Edisona smatram čistim makjavelistom i nije mi baš nešto drag, ali neosporna je njegova genijalnost, kao i činjenica da je riječ o četvrtom najplodnijem izumitelju svih vremena. I slažem se s ovom tvrdnjom.

Iako djelujemo tek godinu i pol, kroz našu je atletsku školu prošlo mnogo djece (podsjećam, daleko smo najmasovnija s ovih područja) i isto toliko mnogo različitih karaktera i sposobnosti. Zato sa sigurnošću mogu reći da svako(!) dijete može navježbati ono što želi, iako na prvu izgleda kao potpuni "antitalent". Ali nažalost i obrnuto, dijete koje se ne trudi ili odustane ili ima lošeg trenera, a na samome početku pokaže talentiranost za neku disciplinu, stagnira u rezultatu i ovi ga iz prve skupine s vremenom prijeđu.

Primjer naše desetogodišnje djevojčice koja je vorteks (spužvasti rekvizit koji se koristi za učenje bacanje koplja, bacanje istog je i službena disciplina u kojem se natječu djeca) bacala gotovo najlošije u klubu. Pokazala je izuzetnu volju za savladavanjem te discipline, imala je priliku poput ostalih provesti mnogo vremena u ispravljanju same tehnike uz nas trenera, vježbanjem pokreta po pokret. Analizirali smo njene greške kroz video i foto zapise,... i kroz nekoliko mjeseci ta ista djevojčica počela je osvajati medalje. I nije ni približno jedini primjer u našem klubu.

Nažalost, ima i suprotnih primjera, kada djeca dođu znatno brža od ostalih ili bolje bacaju ili skaču,... no neredovita su u dolascima te ih drugi nadmaše.

Dakle, ključ uspjeha vašeg djeteta:

• Treneri koji uvažavaju razlike
• Treneri koji se posvećuju svakom djetetu sukladno njegovim sposobnostima i afinitetima
• Upornost djeteta
• Redovitost djeteta u dolascima
• Roditeljska podrška

Ključ uspjeha nije (iako je od pomoći ako su gornji uvjeti zadovoljeni):

• visina i težina i ostala tjelesna obilježja
• talentiranost
• rezultat s kojim dijete dolazi

Ništa u životu nije crno na bijelo (osim klavijature ;-) ), pa tako ni ovaj tekst. Naravno da ako neko dijete pokazuje izniman rezultat na trčanju na dulje pruge, ali ne i u sprintu (a obično jedno isključuje drugo) – mi ćemo bodriti dijete u vježbanju i natjecanju u onoj disciplini koja mu bolje leži. Ali uz uvjet da to i samo dijete prihvaća. Nikada mu nećemo reći: ovo drugo nije za tebe i tu to nećeš vježbati niti ćeš se natjecati u tome! Tek mu sugerirati što bi bilo bolje. Ima li žurbe? Neka dijete radi što ga zanima, glavno da uživa u sportu. A vrijeme će već posložiti svoje. Silom i forsiranjem jedne discipline ili određenog sporta nećemo ništa postići osim nekih izuzetno kratkoročnih rezultata koji dovode do prkosa, izgaranja djeteta i gubitka volje.

Nadalje, činjenica jest da se djeca koja vole kriviti druge za neuspjeh tima snalaze bolje u pojedinačnim sportovima poput atletike jer njihov (ne)uspjeh ovisi isključivo o njima samima. Iz sličnog razloga i djeca koja su povučena i plaha - nitko ih neće kriviti jer su promašili gol ili nisu dodalu loptu u ključnome trenutku. Pa opet, kada bi se atmosfera koja vlada u većini klubova ekipnih sportova izmijenila, i te bi se granice izgubile. S obzirom da je situacija takva kakva jest i ako razmišljate gdje bi se vaše dijete bolje uklopilo - možda vam i ovaj posljednji odlomak pomogne u odabiru.

U slučaju bilo kakavih pitanja,  znate da nam se uvijek možete obratiti

Vaša trenerica,

Jasmina